Progresivne prakse upravljanja javnim dobrima i stvaranje novih institucija – Posjet Barcelonskoj metropolitanskoj regiji

Ove godine, od 20. do 23. listopada grupa udruga i inicijativa iz Hrvatske posjetila je Barcelonu i njenu metropolitansku regiju. Ovaj studijski posjet se realizirao u sklopu projekta Commun Sense koji financira Europska komisija sa ciljem bila upoznavanja se s naporima i programima koje provode gradske uprave grada Barcelone i grada El Prata. Studijsko putovanje u ovaj dio Europe inspirirao je sve učesnike i još značajnije, isti su prikupili iskustva i informacije koje će poslužiti udrugama i inicijativama u promišljanju vlastitog konteksta i u svoje aktivnosti.

Barcelona je dugo vremena poznata kao prostor u kojem su se vaninstitucionalno razvijale elokventne i organizirane inicijative koje su zagovarale institucionalnu promjenu i održivije upravljanje grada. S druge strane, Španjolska je koncentrirala svoju ekonomiju na pogodovanje investicijama koje su dolazile u ovu zemlju i maksimalno iskorištavnje urbanih i prirodnih resursa za gradnju uz privatizaciju osnovnih gradskih servisa, dok je Barcelona poglavito baštinila svoj turistički imidž i od ranih devedesetih postala globalna turistička atrakcija. Ovakva urbana politika dovela je Barcelonu do neodrživih granica rasta, gentrificirajući njene centralne dijelove, preizgrađujući urbane rubove, a pritom zanemarujući javni interes i brigu o budućnosti metabolizma grada. No, brojni pokreti i inicijative od onih za prava na stan do onih koji su se borili za besplatno zdravstvo, školstvo, potom protiv privatizacije javnih dobara, odnosno spektar inicijativa koje se mogu staviti pod zajednički nazivnik prava na grad, formirali su platformu sa kojom su pobijedili na izborima u proljeće 2015.

Nakon izbora, mnoge prakse u gradskim institucijama revidirane su, a u dosadašnjem periodu upravljanja, novoformirana platforma, Barcelona en comu, osnovala je i/ili unaprijedila rad nekoliko ključnih aspekata za razvoj grada. Jedna od takvih je i postojeća gradska agencija Barcelona Activa, čije smo urede posjetili, a u razgovoru sa predstavnicima ove agencije saznali na koji način pristupaju temama poput pregovora sa investitorima, potom odnosa gradskih institucija prema pomoćnom osoblju, poticanju solidarne ekonomije i slično. Albert de Gregorio i Lluís Torrens Mèlich pojasnili su nam kako je Barcelona grad nevjerojatnih kontrasta – na drugom mjestu u Europi po priljevu investicija, dok je jedan od prvaka deložacija (80 000 od 2008) i isključenja sa sustava vodoopskrbe uslijed neplaćanja (30 000 isključenja od 2008). S tim u vezi, a u okvirima djelatnosti agencije Barcelona Activa, aktivno rade na tome da strane kompanije koje dolaze u Barcelonu ne dobivaju porezne i zemljišne ustupke i subvencije, već se vode idejom da povoljnost poslovanja u ovom gradu treba na neki način naplatiti, odnosno da strane kompanije trebaju puniti gradski proračun kako bi se moglo omogućiti povoljnije javne servise. Ovo podrazumjeva da su pregovori sa investitorima nešto duži nego što se to radilo ranije, no na kraju je rezultat višesutruko povoljan za sam grad. Pored ovoga, budući Barcelona activa ima za zadatak da potakne zapošljavanje, novo vodstvo agencije smatra da se dosadašnja praksa poticanja samozapošljavanja, start up kompanija i sličnih noviteta treba zamijeniti ka aktivnom poticanju razvoja poduzeća solidarne ekonomije i poticanja boljih radnih uvjeta i kvalitetnijih i sigurnijih radnih mjesta, kako u samim gradskim službama, tako i u privatnom sektoru.

Kako Barcelona Activa uglavnom brine o investicijama i zapošljavanju, tako je novi ured pri uradu gradonačelnice, Kvartovski plan (Plan de barris), zadužen za stvaranje novog modela participativnog planiranja grada i njegove prostorne održivosti. Barcelona ne poznaje sustav Gradskog urbanističkog plana kao što je to slučaj kod nas, već nečega što se zove Metropolitanski plan koji zadaje osnovne smjernice, dok su gradovi i općine zaduženi za izmjene, no ne i za izradu cjelukupnog plana. Ovo do neke mjere ograničava sustavnu promjenu smjera prostornog razvoja, no novi gradski uredi odlučili su raditi u mjerilu koje im je dostupno. Razvoj barcelonskog središta vide u smanjivanju turističke ponude koja ide na štetu stanovnika grada i usmjeravanje eknomije i raspolaganja prostorom na način da se balansira odnos između potreba stanara i potreba malih poslodavaca uz medijaciju gradskih službi. Spomenuti ured tako okuplja lokalne inicijative, mjesne odbore i vlasnike lokala u novu pregovaračku skupinu malog prostornog mjerila. Na ovim raspravama pokušava se doći do optimalnog odnosa javnog i komercijalnog prostora, s tim da su gradske službe prvenstveno u ulozi moderatora kojem je primarni fokus na održanju zajedničkog života i pripadajućih nekomercijalnih servisa. Ovi napori zaživjeli su u praksi, no pitanje je hoće li uspjeti stvoriti model, dok naši sugovornici Jordi Rovira, Tonet Font i Lluís Brau nadaju se da će se tijekom četiri godine progresivne vlasti stvoriti praksa snažnog utjecaja stanara na razvoj i planiranje njihovog okruženja i da će u budućnosti biti teško zaobići ovakav pritisak odozdo.

Pored razvoja zajedničkih komunalnih planova, naši sugovornici dio su radne grupe pri Gradu koja pregovara sa nacionalnom bankom SAREB o otkupu stambenih zgrada u centru grada, zgrada koje bi ušle u fond javnih stanova i izdavale se po socijalnoj renti. Ovo je reakcija na akutnu stambenu krizu u Španjolskoj, ali i zalog protiv gentrifikacije središta gradova kakvu svjedočimo i u našim sredinama, poglavito u Dubrovniku i Splitu.

Nakon novih gradskih ureda sa progresivnom agendom, posjetili smo i savez zadruga Som Energia. Radi se o zadruzi koja broji preko 30 000 članova, a primarna ideja njihovog urduživanja je da povežu male proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora sa krajnjim korisnicima po socijalnoj cijeni. Budući da je sustav distribucije eletrične energije u Barceloni privatiziran, Som energia je bila jedan od partenra i sugovornika pri formiranju platforme Barcelona en comu u nadi da će nova progresivna vlast pokrenuti remunicipalizaciju sustava distribucije električne energije. Do toga još uvijek nije došlo, no zadruga i dalje raste i razivija se kroz brojno članstvo, a u ovisnosti o cijeni proizvodnje energije po određenim godinama, zadruga uprihoduje manju ili veću dobit. Sama zadruga sastoji se od niza autonomnih grupa koje djeluju u različitim gradovima i regijama koje su sve dio skupštine koja donosi strateške odluke o usmjeravanju godišnje dobiti. Svaki član pritom, može svoj udio dobiti zadržati ili usmjeriti u daljnji razvoj proizvodnje energije, a svaki je član ujedno i korisnik električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora. Juanjo Cruz koji nam je predstavio rad zadruge, dio je tima barcelonskih aktivista zadruge. Ovi članovi, aktivisti, rade na prikupljanju novih članova, komunikaciji između proizvođača, lobiraju među gradskim vlastima, drže tribine i predstavljanja zadruge.

Kako je Barcelona en comu široka platforma, tako je jedan njen dio unutar struktura gradskih vlasti, a drugi funkcionira kroz radne grupe kojih su izabrani predstavnici isto dio. Jedna od ovih radnih grupa je Internacionalna radna grupa koja ima za zadatak da poveže niz europskih progresivnih pokreta koji rade unutar širokog spektra ideje prava na grad. Unutar ove radne grupe, pojedini aktivisti zaduženi su za kontaktiranje grupa iz pojedinih zemalja, pa je za Hrvatsku tu ulogu preuzela aktivistica Laura Roth. U razgovoru s Laurom, dobili smo uvid u način promišljanja ove grupe, odnosno napora lokalne incijative poput Barcelona en comu, da svoje iskustvo proširi dalje kroz radionice i javna predavanja o municipalnim pokretima, no isto tako da svoje djelovanje obogati sa iskustvima drugih aktera u polju održivog razvoja gradova i aktivnosti odozdo. Pored sastanka sa ovom grupom, a u cilju razumjevanja funkcioniranja platforme, prisustvovali smo i Skupštini platforme Barcelona en comu na kojoj podjednako učestvuju i izabrani predstavnici uključujući i gradonačelnicu i ostali članovi. Prisustvujući ovom skupu imali smo prilike vidjeti da se glasa transparentno, da glasovi gradonačelnice i ostalih izabranih predstavnika znače isto onoliko koliko i ostalih članova i da se po određenim ključnim strateškim pitanjima smjera platforme raspravlja otvoreno i javno.

Budući je Barcelona globalno transportno čvorište, tako je njen aerodrom i luka područje od globalnog značaja. No, i aerodrom i luka dio su grada El Prat koji se nalazi u neposrednoj blizini Barcelone i broji oko 50 000 stanovnika. Na ovom putvanju posjetili smo i Sergi Alegrea, dogradonačelnika El Prata kako bi saznali nešto više o tome kako se male općine nose sa infrastrukturom od globalnog značaja. Sergi Alegre je veteran gradske uprave i na mjestu sogradonačelnika sjedi od početka devedesitih. Točnije, koalcija koje je dio upravlja ovim malim gradom od kraja sedamdesetih, a Alegre to pripisuje iznimno transparentnom i socijalno osjetljivom načinu upravljanja gradom. Naime, El Prat je svoju poziciju infrastrukturnog hub-a iskoristio na način da uvjetuje ustupke kompanijama i aerodromu kroz zapošljavanje radne snage iz samog grada, a planove prostornog i prometnog razvoja kroz princip održivosti urbanih sredina gustoćom izgranje. El Prat je površinom mali, a svaki novi razvoj i građenje planira se gotovo u pješačkim mjerilima transporta, osim naravno komunikacije s aerodromom i Barcelonom s kojima ih povezuje metro linija koja u samom gradu ima dvije stanice. Po pitanju nove gradnje i odnosa grada s investitorima, El Prat ima politiku da ukoliko developeri grade stambeno poslovne kapacitete na teritoriju njihovog grada, isti su sužni osigurati dostatnu količinu društvenih sadržaja i zgrada društvenog standarda za cijeli grad, a pored toga osigurati barem 15% socijalnih stanova od ukupne kvadrature stambenog prostora ili tu vrijednost isplatiti u novcima za izgradnju novih javnih stanova. Isto tako, El Prat je poznat po originalnom sustavu vodoopskrbe prvenstveno budući su jedini grad metropolitanske regije sa potpuno javnim vodoopskrbnim sustavom. Pritom, javna kompanija naplaćuje punu cijenu vode bez subvencija, no cijena je određena prema nekoliko kriterija. Prvenstveno postoji razlika u cijeni za industriju, infrastrukturu i kućanstva, kao i određena količina potrošnje nakon koje cijena raste. U ovom sustavu El Prat nema isključenja, jer svaka opravdana nemogućnost plaćanja se preko centara za socijalnu skrb upućuje gradu koji potom pokriva ovu cijenu. Kompanija posluje sa 3% profita koji uvijek ulaže u održavanje i poboljšanje infrastrukture. Sve stranke u graskom parlamentu imaju jedno ili dva mjesta u nadzornom odboru kompanije – svaki budžet ide na izglasavanje, dva puta godišnje se raspravlja o kompaniji u parlamentu, a devetočlani nadzorni odbor sastaje se svaki mjesec. Pored vlastite kompanije, El Prat je članica COGNIAC grupe koja se sastoji od 12 općina Barcelonske metropolitanske regije, a koje pokušavaju inaći načine kako da remunicipaliziraju vodoopskrbu.

Informacije i iskustva koje smo imali prilike čuti i vidjeti u Barceloni pripadajućoj regiji, zaista su značajna za razumjevanje boljeg i održivijeg upravljanja urbanim resursima i urbanom ekonomijom. Iako se mnogi razlikuju po metodi i mogućnostima provedbe, nije zanemarivo i treba uvidjeti da se na ovom prostoru stvaraju hvale vrijedni koncepti upravljanja gradova, znanje koje je potrebno prenosti u vlastite sredine i zagovarati kao validnu alternativu neodrživom rastu.