Objavljena analiza “Poruka u boci”

U sklopu projekta INTRA WASP – Povećanje transparentnosti u upravljanju vodnim i prostornim resursima Institut za političku ekologiju izradio je analizu “Poruka u boci – Analiza javne politike koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i stavljanja na tržište”.

Nasuprot uvriježenom mišljenju da Hrvatska raspolaže skoro pa neograničenim vodnim resursima, ukoliko se gledaju samo obnovljive zalihe podzemne vode koje se u pravilu koriste za ljudsku potrošnju, onda se perspektiva mijenja i pokazuje da bi s obzirom na buduće trendove vodno bogatstvo trebalo koristiti racionalnije. U Hrvatskoj vodu za ljudsku potrošnju kroz uslugu javne vodoopskrbe crpe i isporučuju isključivo javna poduzeća, a crpe i pakiraju tj. flaširaju vodu radi prodaje na tržištu isključivo privatna poduzeća. Voda je u Hrvatskoj zakonski određena kao opće dobro pa privatna poduzeća koja vodu namjeravaju koristiti u gospodarske svrhe moraju odlukom Vlade dobiti pravo korištenja u obliku koncesije na osnovu koje su državi dužni plaćati koncesijsku naknadu.

U Hrvatskoj trenutno 13 privatnih poduzeća crpi vodu radi flaširanja na temelju 29 koncesija koje su u većini slučajeva dodijeljene na najduži mogući rok od 30 godina. Godišnju koncesijsku naknadu poduzeća plaćaju prema količini zahvaćene vode u iznosu od 3 lipe po litri zahvaćene vode radi flaširanja. Ovakav model naplate je nakon lobiranja industrije flaširane vode stupio na snagu 2010. godine, a u odnosu na prethodni rezultirao je smanjenjem koncesijskih naknada za flaširanje vode. U usporedbi sa susjednim zemljama Hrvatska ima uglavnom nižu godišnju koncesijsku naknadu za flaširanje vode te je u 2015. godini od istih uprihodila oko 13 milijuna kuna. S druge strane, prihodi domaće industrije flaširane vode procjenjuju se na oko milijardu kuna godišnje. Uvoz flaširane vode u Hrvatsku je zanemariv te dominiraju domaći proizvođači, a među njima Jamnica koja prema količini zahvaćene vode ima udio od oko 70 % proizvodnje flaširane vode u zemlji, od čega oko 75 % proda na domaćem tržištu, a 25 % izvozi. Ostali domaći proizvođači posluju sa skromnom dobiti ili čak gubitkom, no Jamnica je zahvaljujući poslovanju s flaširanom vodom jedno od najprofitabilnijih poduzeća u Hrvatskoj. S obzirom na navedeno, jasno je da ima mjesta za povećanje koncesijske naknade, a to je i opravdano iz ekoloških razloga radi smanjenja potrošnje flaširane vode prema kojoj je Hrvatska na 12. mjestu u svijetu unatoč kvalitetnoj i do 1000 puta jeftinijoj vodi iz javne vodoopskrbe.

Analiza je također pokazala da su potrebna razjašnjenja pravnog okvira za ovo područje. Naime, pravni koji je preuzet iz EU definira tri kategorije flaširane vode, no ne propisuje jasnu distinkciju između mineralne i izvorske vode koje se obje ne smiju dezinficirati, za razliku od stolne vode. Pravni okvir bi u vidu plaćanja koncesijske naknade trebalo razjasniti i za aromatizirane vode koje službeno nisu flaširane vode iako ih pojedini proizvođači reklamiraju da su na bazi prirodne mineralne ili izvorske vode, a neki tako oglašavaju i druga bezalkoholna pića. Naime, ukoliko se mineralna i izvorska voda flašira i stavlja u izvornom obliku na tržište, plaća se oko 187 puta veća koncesijska naknada u odnosu na korištenje iste vode kao sirovine za proizvodnju sokova i drugih bezalkoholnih pića. Analiza je isto tako pokazala da nadležne institucije za nekolicinu proizvođača flaširane vode nemaju usklađene podatke o količini zahvaćene vode prema kojoj se plaća koncesijska naknada pa je preporuka da radi povećanja transparentnosti i smanjenja mogućih zlouporaba te podatke institucije redovno javno objavljuju.

Cijelu analizu u PDF formatu možete preuzeti na ovom linku