Kako se branio park i kako se (is)kalila crkva

Piše: Ladislav Tomičić

Trnjanska Savica, gradska četvrt koja se od sredine minulog desetljeća prometnula u jedno od najvećih zagrebačkih poprišta grabeži za građevinskim zemljištem, već punih 16 godina mjesto je prijepora na kojem se sudara interes građana za javnim, zelenim površinama s interesom Katoličke crkve za gradnjom (još jednog) sakralnog objekta s popratnim sadržajima. Lokalna Župa blaženog Alojzija Stepinca u jedinom kvartovskom parku želi izgraditi crkvu s popratnim sadržajima, a većina stanovnika naselja protivi se takvom planu te od Grada Zagreba i Kaptola traži da župnu crkvu grade na drugoj lokaciji. Za razliku od ranijih sličnih prijepora, kakve, primjerice, bilježimo u splitskoj četvrti Sućidar, odnosno u zagrebačkim četvrtima Travno i Sopot, stanovnici Trnjanske Savice u svojoj borbi protiv gradnje crkve usred parka pridobili su znatnu podršku stručne i druge zainteresirane javnosti.

- Već šesnaest godina nastoji se spriječiti gradnja crkve posvećene blaženom Alojziju Stepincu. Premda su u raznim mjestima u Hrvatskoj, ne samo u Hrvatskoj, sagrađene nove crkve posvećene bl. A. Stepincu, prva župa koja je u Zagrebu dobila njegovo ime još uvijek je bez sakralnoga prostora. Nadamo se da nećemo morati čekati idućih pola stoljeća, poručuju putem svojih Internet stranica iz spomenute gradske župe, u tekstu pod naslovom “Bez razloga protiv crkve na Savici”

Dok građanski otpor Crkva želi prikazati kao djelo ljudi koji naprosto u svojoj blizini ne žele nikakav sakralni objekat, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić ide korak dalje pa stanovnike Trnjanske Savice koji žele sačuvati park naprosto naziva – komunistima.

- Suludo je da prosvjeduju oni koji četrdeset i pet godina nisu sagradili crkvu. Da su sagradili tada, danas ne bi nitko prosvjedovao jer bi crkva bila tamo. (…) Žalosno je da prosvjeduju oni koji su sljedbenici partije koja je četrdeset i pet godina branila rad crkve, ustvrdio je u srpnju ove godine zagrebački gradonačelnik.

Činjenica da je upravo gradonačelnik, Milan Bandić, ispao iz šinjela komunističke partije cijelom slučaju daje obrise groteske. Gradska administracija trnjanskoj župi izdala je i lokacijsku dozvolu za gradnju.

S druge strane, građani organizirani u inicijativu Čuvamo naš park naručili su istraživanje javnog mnijenja, čiji rezultati su pokazali da se čak 77 posto ispitanih stanovnika Trnjanske Savice protiv gradnji u parku. Prije ovog istraživanja, otpor gradnji na planiranoj lokaciji građani su iskazivali potpisivanjem peticija i prosvjedima. Na najvećem prosvjedu za očuvanje parka okupilo se tri tisuće ljudi. Na kontra-skupu, organiziranom u vidu misnog slavlja pod vedrim nebom, lokalna župa okupila je par stotina ljudi. Bila je to, koliko pamtimo, jedinstvena misa; jedinstvena po tome što se na njoj molilo boga za – pravomoćnost lokacijske dozvole.

Bog ove molitve još uvijek nije uslišio, kao što niti gradska administracija ne kani “uslišiti molitve”, točnije uvažiti primjedbe stanovnika Trnjanske Savice. Mnogima od njih, čak i onima što žive u zgradama tik do zamišljenog gradilišta crkve, onemogućeno je da se žale, jer ih Grad ne računa kao formalne susjede parcele na kojoj Kaptol želi izgraditi crkvu. Naime, iako udaljenost između zgrada i zamišljenog gradilišta na nekim mjestima nije veća od dvadesetak metara, jedna uzdužna parcela široka pet metara i pružena duž cijele jedne strane zgrada uz planirano gradilište koristi se kao izgovor da se brojnim stanarima ne prizna pravo na žalbu na nepravomoćnu lokacijsku dozvolu. Ljudima kojima bi doslovno pred prozorom mogao osvanuti crkveni zvonik visok čak 45 metara tako je oduzeto pravo da osporavaju gradnju.

Borba građana za park, odnosno župe sv. Alojzija Stepinca za gradnju u parku nastavlja se. Građani na svojoj strani imaju javnost, a Crkva gradonačelnika Milana Bandića, reformiranog komunistu koji je redovite seanse u komitetima zamijenio revnim sudjelovanjem u crkvenim procesijama. Kad je u pitanju Bandićeva podrška gradnji crkve u parku, ona je u posljednje vrijeme ponešto rezerviranija, čemu razlog treba tražiti u predstojećim lokalnim izborima, na kojima će, kako stvari stoje, aktualnom gradonačelniku trebati svaki glas, pa i glas građana kojima se gradnja crkvi u parkovima ne čini prihvatljivom opcijom. Međutim, ne treba se zavaravati; u spornom slučaju Milan Bandić danas je jednako gorljiv suradnik Kaptola kao što je to bio u prethodnih nekoliko godina.

Zanimljivo, Bandićev odnos s Kaptolom u cjelini bi se mogao promatrati kroz njegov odnos prema namjeri gradnje crkve u parku Trnjanske Savice. Slučaj je, naime, htio da želja Kaptola da gradi na predmetnoj zelenoj površini otprilike datira iz vremena kad je Bandić postao gradonačelnik. Župa svetog Alojzija Stepinca osnovana je dekretom kardinala Josipa Bozanića od 10. veljače 1999. godine. Nešto više od godinu dana kasnije, u svibnju 2000. godine, Milan Bandić dobiva svoj prvi mandat na čelu grada. Obzirom da su se od osnutka župe vjernici na misnim slavljima okupljali u Osnovnoj školi Jure Kaštelana, Crkva se bacila u potragu za zemljištem za gradnju kvartovskog sakralnog objekta. Nije poznato tko je i kad odlučio da se crkva gradi usred parka, ali poznato je da je prva vijest o tome do stanovnika Trnjanske Savice stigla 2002. godine, kad je osnovan i prvi “inicijativni odbor građana” koji su iskazali namjeru da se usprotive gradnji.

Prvi projekt za gradnju crkve u parku po narudžbi Grada Zagreba izrađen je bez natječaja, 2003. godine. U isto vrijeme izdana je čak i prva lokacijska dozvola za gradnju, ali do realizacije projekta nije došlo. Postojeći građanski otpor podržala je Zelena akcija, organizirajući javnu tribinu pod nazivom “Kako spasiti gradsko zelenilo?”. Građane koji su se u to vrijeme protivili gradnji crkve u parku predvodio je Zdenko Štefičić.

Te 2003. godine usvojen je i Generalni urbanistički plan, koji će u godinama koje slijede doživljavati česte izmjene, uglavnom ovisne o željama investitora. U odluci o donošenju Generalnog urbanističkog plana iz 2003. godine, u dijelu koji se tiče “zaštite i uređenja dovršenih naselja”, gradska se administracija obavezuje na, citiramo, “čuvanje i održavanje urbane matrice, ulica, trgova i osobito postojećih uređenih parkovnih površina”. Međutim, u odluci je navedeno kako je na zelenim površinama iznimno moguće graditi i – vjerske objekte. Jasno, ova iznimka nije bila navedena slučajno.

- Na centralnoj parkovnoj površini u Savici planira se izgradnja crkve usprkos protivljenju velikog broja građana. Umjesto da se nađe zamjenska lokacija u naselju izgradnja se forsira u parku, sada s drugom mikrolokacijom kojoj se građani također protive, navodi Zelena akcija u svom pozivu na javnu tribinu od prije trinaest godina.

Kaptolu se nije žurilo. Dvije godine kasnije, koncem 2005. godine, uslijedit će nova ofanziva na park na Savici: objavljen je novi natječaj za idejna rješenja za perivoj i crkvu na Trnjanskoj Savici.

Raspisao ga je zagrebački Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada. U konkurenciji pet pozvanih autora Ocjenjivački sud odabrao je idejno rješenje arhitekta Nenada Fabijanića. Trećeg siječnja 2006. godine u auli Gradskog poglavarstva organizirana je i izložba idejnih rješenja za perivoj i crkvu na Trnjanskoj Savici, na čijem otvorenju kao svečani uzvanici nastupa i biskup Josip Mrzljak. Tom prilikom Bandić je najavio: Crkva na Savici bit će izgrađena u roku od godinu i pol. Ponovo je uslijedila protestna reakcija građana, ali gradonačelnik Milan Bandić ustrajan je u svojoj namjeri da iziđe u susret Župi blaženog Alojzija Stepinca.

Trag te ustrajnosti stoji na stranicama Grada Zagreba, u dijelu koji nudi građanima prostor za pitanja i gradonačelnikove odgovore. Zainteresirani građanin pita: “Hoće li se graditi crkva na Savici?” Gradonačelnik na to kratko odgovara: “Hoće, svakako!” U to vrijeme, prije ravno deset godina, snažan otpor gradnji crkvi u svom parku dali su i stanovnici naselja Travno. Bandić stoga napominje: “U svezi izgradnje crkve u Travnom stiglo je mnogo upita različite naravi – od podrške izabranoj lokaciji do žestokih prosvjeda. Moj odgovor glasi: Crkva će se graditi na lokaciji koju je – u sklopu prostorno-planskih dokumenata – izabrala struka. Dakle, na već određenoj lokaciji!” Crkva u parku u Travnom u međuvremenu je izgrađena, dok je gradnja na Savici ponovo odgođena.

U srpnju iduće, 2007. godine, Milan Bandić i Kaptol napravili su najozbiljniji korak prema realizaciji projekta gradnje župne crkve na lokaciji parka. Grad Zagreb potpisao je ugovor o nagodbi s tri župe – Župom bl. Alojzija Stepinca, Župom Krista Kralja i Župom sv. Terezije od djeteta Isusa – prema kojem se Crkva odriče zemljišta na Trešnjevki u korist poduzeća Taxi Remont, dok zauzvrat dobiva zemljište na Trnjanskoj Savici. Iako u katastru još uvijek nije došlo do upisa promjene vlasništva, Župa bl. Alojzija Stepinca tvrdi da dio parka na Trnjanskoj Savici sada i formalno pravno pripada Crkvi.

- Važno je reći kako je navedenu lokaciju grad Zagreb još 2007. godine dao Župi kao zamjenu za zemljište koje je gradu dala Župa Krista Kralja. (…) Po pravomoćnosti lokacijske dozvole izvršit će se parcelacija zemljišta i formiranje nove katastarske čestice koja će obuhvaćati samo crkvu i njoj pripadajući okoliš. Površina te čestice iznosila bi 4.448 metara kvadratnih, od čega bi 1.650 metara kvadratnih zauzimala crkvena zgrada s pastoralnim centrom, oko 500 metara kvadratnih parkiralište s 33 parkirna mjesta, a preostalih 2.298 metara kvadratnih crkveni okoliš. Druga novoformirana čestica obuhvaćala bi područje parka i njena površina iznosila bi 18.406 metara kvadratnih, pojašnjavaju na stranicama Župe blaženog Alojzija Stepinca. Spomenutom zamjenom zemljišta pozabavit ćemo se u posebnom tekstu.

Nakon što je Crkva s gradom zamijenila zemljište, slijedi privremeno zatišje, sa sporadičnim dezinformacijama poput one iz 2009. godine, objavljene u Zagrebačkom komunalnom vjesniku.

- Upravo je počela gradnja Crkve sv. Alojzija Stepinca na Savici, a protiv čije gradnje se bunio dio stanovništva. Slažu se da je crkva u tome kvartu potrebna, no ne i na mjestu gdje se nalazi park za djecu. Dio stanovnika Savice smatra da bi primjerenija lokacija bila uz zgradu American expressa, neposredno uz autocestu, objavljuje Zagrebački komunalni vjesnik, ali informacija o početku gradnje pokazala se netočnom.

Vijesti o gradnji crkve u parku i protivljenju stanovnika Savice sporadično se pojavljuju u medijima i u godinama koje slijede, do rujna 2011. godine, kad se situacija ponovno zaoštrava utvrđivanjem programa natječaja za novo “idejno rješenje uređenja parka i crkve”. Program je utvrdio Gradski ured za strategijsko planiranje pod ravnanjem Jadranke Veselić Bruvo, a na zahtjev Zagrebačke nadbiskupije. Sam natječaj otvoren je u veljači 2013. godine. Iste godine stanovnici Trnjanske Savice, koji se svo vrijeme protive planovima Kaptola i gradske administracije, reorganiziraju svoje redove, odnosno udružuju se u inicijativu Čuvamo naš park.

Ocjenjivački sud bira dva jednakovrijedna projekta – jedan je djelo trojice arhitekata: Tomislava Ćurković, Zorana Zidarića i Matija Vaničeka, a drugi arhitekta Marijana Hržića sa suradnicima – ali Kaptol će se na koncu odlučiti za treći rad, autora Aleksandra Bašića, Vedrana Pedišića i Ericka Velasca Farrere. Građanska inicijativa za to vrijeme organizira potpisivanje peticije (1.300 potpisa), kontaktira lokalni mjesni odbor i Vijeće gradske četvrti Trnje. Građani pišu svim nadležnim gradskim uredima, ali ostaju bez odgovora. Odgovor ne stiže niti na dopis upućen kardinalu Josipu Bozaniću, koji u međuvremenu održava susret s gradonačelnikom na kojem je jedna od točaka dnevnog reda upravo izgradnja crkve u parku na Trnjanskoj Savici. Odgovor ne dobivaju niti od gradonačelnika, kojem šalju otvoreno pismo, njihovi zahtjevi za izmjenu Generalnog urbanističkog plana kojim se dopušta gradnja crkve u parku ostaju bez rezultata.

Za to vrijeme gradonačelnik Milan Bandić manipulira javnošću putem medija, pa se tako na Radiju 101 pretvara da gradnje neće biti bez kompromisa Kaptola i nezadovoljnih građana.
- Već dvanaest godina je riječ o izgradnji te crkve, koja se još, na žalost, nije počela se graditi. Radi se o crkvi blaženog Alojzija Stepinca. Učinit ću sve da nađem kompromis i pomirim interes građana za parkom i Kaptola, da se na tom prostoru na Savici napravi crkva. Budući da sam čovjek iskustva i strpljenja, dok taj kompromis ne postignemo – nećemo graditi, ni park ni crkvu, i neka ljudi mirno spavaju, kaže u eter Milan Bandić.

Da je gradonačelnik lagao svima će postati razvidno u ljeto ove godine, kad Župa bl. Alojzija Stepinca dobiva nepravomoćnu lokacijsku dozvolu za gradnju. Na prostoru parka predviđena je gradnja crkve, čiji zvonik se nalazio tik uz stambene zgrade i visok je čak 45 metara. Prvotni plan bio je visina zvonika od 40 metara, ali Crkva je poželjela da sakralni objekt u parku bude još bliže nebu. Građanska inicijativa uspjela je za to vrijeme na noge dići građane Trnjanske Savice, čiji će otpor kulminirati prosvjedom na kojem se skupilo par tisuća ljudi. Stanovnici Trnjanske Savice u međuvremenu su dobili i potporu Društva arhitekata Zagreba (DAZ), koje je utvrdilo da Trnjanska Savice ima manjak adekvatnog javnog prostora.

- Planiranje izgradnje crkve na lokaciji glavnog parka, kao jednog od nositelja kvartovskog identiteta i socijalnog kapitala, predstavlja korak unazad, upozoravaju arhitekti. U uvodu spomenuto istraživanje javnog mnijenja pokazuje da je velika većina građana Savice protiv gradnje u parku, ali gradonačelnik i Kaptol ne odustaju. Naprotiv, oni su sve agresivniji u svojim nastojanjima pa “liječeni komunist” Bandić građansku inicijativu optužuje da nastupa s komunističkih pozicija, a “najagresivniji kaptolski vojnici” poput patera Ike Mandurića javnost upozoravaju da se gradnji crkve suprotstavljaju “mrzitelji božji”. Sve to vrijeme “mrzitelji božji”, kako građane naziva svećenik, nisu dobili niti jednu jedinu priliku da službeno, pred nadležnim tijelima gradske administracije, uživo pojasne svoje stavove. Njihova borba za javni prostor se nastavlja. Nastavlja se, dakako, i borba Kaptola, koji u parku po svaku cijenu želi crkvu s 420 sjedećih mjesta, stan za župnika i župnog vikara, stan za domaćicu, sobe za goste, dodatne dvije dvorane, garaže, parkiralište, blagovaonu za 30 osoba, prilaznu aleju te toranj rečene visine – 45 metara.