Zbog Vićana Padaju sve točke Gradskog vijeća?

Pravomoćna presuda Peru Vićanu mogla bi imati puno veće posljedice za Dubrovnik nego što se to početno činilo. Naime, nakon što je duList ekskluzivno objavio kako je Vrhovni sud u aferi ‘Vrtovi sunca’ preinačio presudu Županijskog suda, (po kojoj je Vićan bio osuđen na deset mjeseci zatvora – uvjetno na tri godine) u deset mjeseci zatvora koji će se zamijeniti radom za opće dobro, krenule su polemike oko toga može li on s takvom presudom nastaviti biti izabrani gradski vijećnik. Nakon što su ministarstva pravosuđa i uprave potvrdila kako to više nije moguće jedino pitanje kojim se mediji bave je ono kada će i na koji način on dati ostavku. No, od toga postoji i ono puno važnije pitanje, a tiče se kompletnog rada Gradskog vijeća od druge konstituirajuće sjednice sredinom srpnja.

Novo na Kvatriću Gradit će se zimski vrt vrijedan 1,25 milijuna kuna

Popularni Kvatrić za dva će tjedna ponovo postati gradilište, a do prave zime na njemu će se postaviti i trajni Zimski vrt. U staklenom trokutastom objektu Zagrepčani će moći uživati u ugostiteljskoj ponudi, a bit će smješten na prostoru na kojem se sada nalazi terasa slastičarnice Vincek pa je pretpostaviti da će upravo oni biti i njeni zakupci.

PPIŽ: Golf igrališta za trećinu manje?

Sedam lokacija za golf igrališta u Istri brisat će se iz županijskog Prostornog plana ako se prihvati prijedlog izmjena koje su jučer predstavljene predstavnicima svih nadležnih institucija na prethodnoj raspravi u pazinskom Spomen domu.

Popunili rupu u zakonu: Todorić i Vidošević svoje dvore gradili legalno “bespravno”

ZAGREB U Hrvatskoj je sve moguće, pa tako i da, možete li si to priuštiti, dobijete dozvolu za gradnju hotela u parku prirode, planinarske kuće na negrađevinskom šumskom zemljištu u Gorskom kotaru ili, recimo, rekreacijskog centra u borovoj šumi, objekt sagradite, a onda ga pretvorite u privatni dom ili vikendicu u – prekrasnom ambijentu za povlaštene.
»Upalilo« je to prvima među jednakima, Nadanu Vidoševiću i Ivici Todoriću, vjerojatno i mnogima manje poznatima, koji su samo iskoristili ono što im manjkav sustav nudi.

I Muzil ulazi u pulske prostorne planove

U utorak, 29. listopada, započet će javna rasprava i javno izlaganje izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana Grada Pule.

Izmjene i dopune ova dva najvažnija gradska prostorna plana odnose se, kako saznajemo, na određena planska rješenja koja se usklađuju sa županijskim prostornim planom, unose se razna niveliranja, ali i definiraju područja primjerice Šikića-Busolera, Stare plinare, potom na Valkanama lokacija budućeg gradskog bazena te područje Promontore (uz Marsovo polje), gdje se omogućava gradnja sportskog kampa NK Istra 1961.

Napulj – grad ekoloških zločina i institucionalnih inovacija

Od 14. do 17. listopada je grupa hrvatskih udruga i građanskih inicijativa koje se bave prostorom i drugim prirodnim resursima posjetila Napulj. Ovaj studijski posjet se realizirao u sklopu projekta “Corruption SONAR (Space and Other NAtural Resources) – Detection of Corruption through Public Voice” koji financira Europska komisija. Svrha studijskog posjeta je bila upoznati se s lošim i dobrim praksama u upravljanju prirodnim resursima kako bi ta iskustva udruge i inicijative prenijele u hrvatski kontekst i svoje aktivnosti.

Napulj je europskoj javnosti postao poznat kao grad u kojem se raspao sustav gospodarenja otpadom zbog djelomične privatizacije, štetnih koncesija, netransparentne i nesustavne politike gospodarenja otpadom te utjecaja organiziranog kriminala. Zbog svega toga bi slučaj Napulja mogao biti poučan za najavljenu privatizaciju sustava skupljanja otpadom u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima.

Kriza gospodarenja otpadom je u Napulju eruptirala 2008. godine kada su ulice bile preplavljene smećem koje se danima nije skupljalo. Teško je rekonstruirati kauzalni niz koji je doveo do krize no izgleda da je jedan od glavnih problema bio u potpunosti privatiziran sustav odlaganja otpada i djelomično privatiziran sustav skupljanja otpada. Naime, u posao skupljanja i odlaganja otpada se uključila lokalna mafija Camorra što je potvrdio i nedavni vladin izvještaj.

Camorri je odgovaralo što ne postoji dugoročna politika i koherentan javni sustav gospodarenja otpadom, već privatni skupljači otpada koji su ga nakon preuzimanja od napuljskih kućanstava i poduzeća bacali u okoliš. Onaj otpad koji ipak nije odmah završio u okolišu je išao na mala odlagališta u privatnom vlasništvu koja uopće nisu zadovoljavala ekološke standarde čime je opet došlo do zagađenja vode i tla. Ovu kaotičnu situaciju su brojni gradski političari godinama održavali zbog mita koji im je plaćala mafija, a punu cijenu su platili građani.

Ne samo da su se povećale cijene naknade za gospodarenje otpadom, već najnoviji vladini izvještaji pokazuju da je cijela okolica Napulja puna ilegalnih odlagališta toksičnog otpada koji su zagadili tlo, vodu i zrak što je dovelo do natprosječnog broja karcinomskih oboljenja i deformacija kod novorođenčadi. Nova gradska vlast je u Napulju dobila izbore upravo na temi uređenja sustava gospodarenja otpadom i borbe protiv mafije no naslijedila je velike probleme. Zbog nepostojanja sustava gospodarenja otpadom i nedostatka uređenih odlagališta komunalni otpad se iz Napulja izvozi brodovima na spaljivanje u Nizozemsku što dovodi do 10 puta veće cijene komunalne naknade od one u Zagrebu.

Planovi trenutne gradske vlasti u Zagrebu da privatiziraju Čistoću ili daju koncesiju privatnom poduzeću za skupljanje otpada uz razne glasine o interesima organiziranog kriminala za taj posao, nažalost previše podsjećaju na scenarij Napulja. Posebice kad se uzme u obzir da gradonačelnik Bandić već 5 godina odbija usvajanje Plana gospodarenja otpadom koji bi konačno riješio problem prenatrpanog odlagališta Jakuševac i definirao dugoročni sustav gospodarenja otpadom baziran na odvojenom prikupljanju otpada za recikliranje i kompostiranje te postrojenju za mehaničko-biološku obradu ostatnog otpada.

Napulj je ipak postao akademskoj te aktivističkoj sceni poznat i po nekim progresivnim praksama. Nakon talijanskog referenduma 2011. godine kojim je poništen zakon o privatizaciji vodoopskrbe se grupa aktivista i istraživača koju je predvodio profesor Ugo Mattei odlučila u Napulju na institucionalni eksperiment. Mattei je poznat autor i aktivist na temi commons (zajednička dobra) te je nakon što je na referendumu potvrđeno da je voda zajedničko dobro krenuo reformirati javna poduzeća koja građanima pružaju vodu isto tako u commons.

Nova gradska vlast je prihvatila tu ideju te je u veljači 2013. godine prijašnje dioničko društvo za vodoopskrbu ARIN reformirano u posebnu vrstu javnog poduzeća pod nazivom Acqua Bene Comune Napoli tj. Voda Zajedničko Dobro Napulj. Ono po čemu je ovo javno poduzeće sa 400 zaposlenika posebno jest struktura donošenja odluka koja bi trebala osigurati društvena kontrolu nad poduzećem kako bi se spriječila korupcija i stranački klijentelizam tj. korištenje javnih resursa za privatne interese. Upravni odbor se sastoji od 5 stručnjaka i predstavnika udruga koje djeluju za opće dobro. Nadzorni odbor se s druge strane sastoji od po 5 radnika, 5 građana, 5 aktivista i 5 političara. Svi oni, osim političara koje bira gradska vlast, biraju se putem lutrije kako bi se osigurala pravična i nasumična reprezentacija perspektiva različitih društvenih grupa.

Sljedeći korak je izrada kriterija prema kojima će se mjeriti posluje li poduzeće uspješno. Kriterij ne može biti profitabilnost budući da profit nije cilj ovakvog poduzeća, već će to primjerice biti pristupačnost usluge vodoopskrbe za sve građane, kvaliteta vode, ekološka održivost vodnih resursa, prava radnika, transparentnost upravljanja itd. Ovaj posebni model javnog poduzeća je još uvijek na testu i vrijeme će pokazati da li će ABC Napoli doista u svakom smislu biti poduzeće za zajedničko dobro no svakako je nešto čemu bi trebali težiti i u Hrvatskoj.

U javnom diskursu smo često suočeni sa lažnom alternativom – ili privatizacija javnih poduzeća za komunalne usluge čime se gubi potencijal društvene kontrole nad ključnom infrastrukturom kao što je vodovodna mreža ili ovakva javna poduzeća nad kojima ne postoji društvena kontrola i koja služe kao poligon za korupciju i privatne interese političkih elita. Primjer ABC Napoli pokazuje da postoji i treća opcija, a to je reforma javnih poduzeća u commons tako da nad njima i nad infrastrukturom kojom ta poduzeća upravljaju postoji stvarna društvena kontrola radi zajedničkog dobra.

Vitićev motel u Trogiru potpuno je devastiran

U organizaciji Društva arhitekata Splita (DAS) ove jeseni održava se niz predavanja pod radnim naslovom ‘Misli o očuvanju moderne arhitekture’. U periodu od tri mjeseca bit će organizirano ukupno osam predavanja o suvremenim hrvatskim arhitektima koji su obilježili 20. stoljeće.

Sindikati i udruge protiv monetizacije autocesta

Niti jedna pametna zemlja ne pokriva javni dug rasprodajom imovine. Pametne zemlje to čine povećanjem nacionalnog dohotka. Aktualna Vlada nije uspjela niti zaustaviti pad nacionalnog dohotka, a kamoli povećati ga.

Monetizacija autocesta je financijski, ekonomski i politički neopravdana, ustvrdio je ekonomist Ljubo Jurčić na tribini pod nazivom »Slučaj monetizacije i dugoročne koncesije autocesta«, koju je u Hrvatskom novinarskom domu organizirao niz sindikata i nevladinih udruga protivnih koncesiji autocesta.

Projekt “Marlera” vodi Općinu Ližnjan u bankrot?

Načelnica Općine Ližnjan Maja Cvek i donačelnik Paolo Demarin uspjeli su nedavno doći do vrlo važnih dokumenata vezanih uz projekt golfa na Marleri koji su nedostajali u općinskoj dokumentaciji.

Tako je nova vlast tek sada otkrila kakve je obaveze i nepovoljne ugovore naslijedila od bivše vlasti i što je sve bivši načelnik Srećko Ševerlica potpisao, i to bez znanja tadašnjih općinskih vijećnika, na čija pitanja o Marleri nerijetko nije želio odgovarati.